Beograd -- Subotica, Jagodina, Inđija, Šabac i Svilajnac - opštine su u Srbiji koje su značajno smanjile trend iseljavanja u veće gradove radi traženja posla.
Jedan od načina koji koriste je i privlačenje investitora kako bi otvarali nova radna mesta za meštane.
"Od 2002. do 2010. Subotica, Jagodina i Inđija imale su priliv stanovnika, dok su Šabac, Pirot i Zrenjanin beležili odliv", kaže ekonomista Miroslav Zdravković.
Stopa rasta društvenog proizvoda od 2000. do 2005 u Šapcu je bila među najvećima, ali je to, kaže on, praćeno rastom produktivnosti kroz otpuštanja.
"Jedino je Inđija imala rast ukupnog broja zaposlenih i zaposlenih u prerađivačkoj industriji. Subotica je imala rast broja zaposlenih uz pad u prerađivačkoj industriji, a Jagodina pad broja zaposlenih i ukupno i u proizvodnji. Znači da su motivi za priliv stanovnika drugačiji. U Inđiji je to ekonomska perspektiva, u Subotici urbanost uz povoljan ekonomski ambijent, a u Jagodini neekonomski kvalitet života", ocenjuje Zdravković.
Goran Ješić, gradonačelnik Inđije, kaže da je jedini način da se mladi zadrže jeste da im se pruži šansa i vizija budu ćnosti.
On objašnjava da je "za mlade ključna perspektiva, da misle da će imati fer šansu da nađu posao".
"Prema našim anketama, čak 97 odsto studenata se vraća u Inđiju. Puno ulažemo u obrazovanje, imamo stipendije, ali trudimo se i da veći broj onih koji odrade stažiranje zadržimo u javnom sektoru gde bi najviše i želeli da rade. Veliki broj je posle stažiranja otišao i u privatne kompanije", tvrdi Ješić.
I u Subotici nastoje, pošto imaju Ekonomski fakultet i više škole, da one koji studiraju u tom gradu i zaposle.
"Trudimo se da dolaskom novih investitora i otvaranjem novih radnih mesta ponudimo mladim i obrazovanim ljudima da se profesionalno ostvare u svom gradu. U prethodne dve godine ugovorili smo 1.375 novih radnih mesta", kaže Saša Vučinić, gradonačelnik Subotice.
Zbog loših privatizacija u Subotici je poslednjih godina bez posla ostalo više od 2.000 ljudi. Međutim, od početka 2011. zaposleno je 1.430 lica i otvoreno na stotine novih radnih mesta.
U ovom gradu, pored Simensa, odnedavno radi i nemački Dunkermotoren i Norma grupa, dok Kontinental počinje izgradnju fabrike.
U saradnji sa Nacionalnom službom za zapošljavanje, Gradska uprava je ove godine subvencionisala poslodavce sa po 130.000 dinara za novo radno mesto i s još 20.000 ako zaposle teže zapošljiva lica.
Iako su rezultati popisa još preliminarni, u opštini Lapovo su gotovo sigurni da u odnosu na prethodni popis imaju više stanovnika. Stipendiraju 45 studenata na različitim fakultetima koji imaju obavezu da se zaposle u toj opštini.
"Kad završe fakultet i ukoliko opština stvori mogućnosti za njihovo zaposlenje, stipendirani studenti su u obavezi da se vrate. Posla će biti u fabrici Kronošpan, koja će, kad se završi treća faza, ukupno zapošljavati 750 ljudi. Kad počne da radi Vaker Noison, biće još 400 novih radnih mesta i još novih 1.000 u budućnosti pošto radimo na boljoj iskorišćenosti termalnih izvora" navodi Dragan Zlatković, predsednik ove opštine.
S druge strane, pored pozitivnih pomaka, poznavaoci tvrde da postoji čitava armija nezaposlenih u manjim gradovima i selima koji nemaju sigurnu egzistenciju. Gradovi koji su privukli investitore samo su neznatno ublažili taj problem.
Kako kaže Nikola Pavičić, predsednik kompanije Tarket-Sintelon u Bačkoj Palanci, to su mahom gradovi blizu Beograda, uz autoput, i oni koji su investitorima olakšali posao brzim izdavanjem građevinskih dozvola.
"Nemamo nikakvu agrarnu politiku koja bi zadržala ljude na selu da ne vrše pritisak na gradove. Nezaposlenost je ogromna, kao i pritisak ljudi na velike administrativne centre koji su i centri dominantnih sektora, trgovine i bankarstva. Industrija, građevinarstvo i poljoprivreda u Srbiji zamiru i zbog sve težih uslova otpuštaju radnike", tvrdi Pavičić.
U Bačku Palanku je došao Tarket, Karlsberg, Sufle, Nektar, ali je to, kako kaže, samo ublažilo nezaposlenost u ovom gradu koji je nekada bio industrijski.
Sličnog mišljenja je i ekonomista Miladin Kovačević, koji tvrdi da je trend takav da se iz svih gradova beži ka Beogradu, Nišu i Novom Sadu.
"Mera nejednakosti je samo pitanje proporcije, možda i starosti stanovništva, ali ta gravitacija je ekstremna", tvrdi Kovačević. On upozorava da Srbija ima sistemski problem, lošu infrastrukturu koja ne može da izdrži toliku koncentraciju stanovništva u većim gradovima, unutrašnjost zemlje je ispražnjena, što je ogledalo snage države i vladavine zakona.