|
|
UČENJE NA DALJINU JE :
- omogućavanje
pristupa materijalima za učenje, skriptama, multimedijalnim
prezentacijama i ostalim obrazovnim resursima preko Interneta, uz
kontinuirano testiranje, proveru znanja na svim nivoima, elektronsku
komunikaciju sa pofesorima i drugim polaznicima kursa
(www.link-elearning.com);
- upotreba ICT (Informaciono-komunikacione tehnologije) u svrhe učenja;
- približavanje i spajanje Interneta i učenja, ili Internetom omogućeno učenje;
- sticanje
znanja i veština na osnovu informacija i uputstava dostavljenih
primenom različitih informacionih tehnologija i ostalih formi učenja na
daljinu;
- formalizovan sistem podučavanja i učenja posebno kreiran da bude funkcionalan na daljinu upotrebom elektronske komunikacije;
- postupak
približavanja obrazovnih resursa – obezbedjivanje uslova učenja, za
više različito udaljenih mesta od učionice, škole ili centra u
multimedijalnom obliku i/ili ili kroz njihovu kombinaciju sa
tradicionalnim metodama prenošenja znanja.
|
| |
KOJIM TERMINIMA SE OZNAČAVA?Kada se govori o učenju na daljinu često je u upotrebi niz termina: Distance Learning, Distance Training, Distance Education, eLearning (e-Learning, „e“Learning), Online (On-line) Education, Virtual Instruction, Virtual Education, Virtual Classrooms, Electronic Classroom, Blended Learning...
Shvatanje
ovih termina kao sinonima nije slučajno. Svima njima zajedničko je da
pretpostavljaju proces učenja u kojem su izvor znanja i primalac
fizički udaljeni i u kojem je njihov odnos posredovan primenom ICT-a, a
pojedinačno oslikavaju nijansiranje opcija unutar samog procesa učenja
na daljinu. |
| |
KADA I KAKO JE POČELO DA SE PRIMENJUJE?Učenje
na daljinu nastalo je mnogo pre nego što bismo najpre pomislili.
Naravno, ne u obliku u kojem ga mi danas poznajemo i koristimo, ali ono
je imalo istu ulogu – prevazići fizičku udaljenost zarad prenošenja
znanja.
Pionir Distance Learning-a bio je Isaac Pitman,
učitelj stenografije. On je primenio učenje na daljinu u radu sa svojim
studentima još 1840. godine u Engleskoj. Zadavao im je da prepisuju
kratke poruke iz Biblije i vraćaju mu na pregled poštom. Održavao je
komunikaciju sa studentima širom zemlje i podjednako uspešno im
prenosio znanje. Takav način obučavanja studenata, preteča današnjeg
učenja na daljinu, pokazao je odmah svoju kvalitativnu, ekonomičnu,
pragmatičnu stranu i slobodniju, u odnosu na tradicionalne metode,
primenu.
|
| |
KAKO JE ISTORIJSKI TEKLO PRIMENJIVANJE I KO SU BILI PRVI KORISNICI?Učenje
na daljinu se na početku svog razvoja primarno upotrebljavalo
korišćenjem poštanskog sistema pružajući mogućnost obrazovanja ljudima
koji su bili sprečeni da prisustvuju nastavi u klasičnim školama. Tako
je prvi stepen razvoja učenja na daljinu bio ustvari Correspondence
Learning. Koristile su ga žene zbog isključenosti iz programa
istitucionalnog obrazovanja koje je bilo namenjeno tada samo
muškarcima, zatim, zaposleni građani koji su bili na radnim mestima
tokom održavanja nastave i oni koji su živeli isuviše daleko od
obrazovnih centara.
Otkriće radija, 1920. godine, i prispeće
televizije, 1940. godine, podstaklo je razvoj novih mogućnosti za
učenje na daljinu. Novim medijima, putem kojih se i obrazovni program
emitovao, slušateljstvo se proširilo do nemerljivih granica. Učenje na
daljinu dobija time potpuno drugačiju dimenziju i postaje već
nezaobilazan način saznavanja. Komercijalizacijom Interneta čitav
proces učenja na daljinu biva olakšan, obogaćen većom ponudom
specijalističkih programa i stepenom slobode koju imaju korisnici u
izboru programa, kao i načina pohađanja.
|
| |
KADA JE I GDE UČENJE NA DALJINU DOBILO INSTITUCIONALNO PRIZNATI STATUS?Univerzitet
u Londonu, 1859. godine, prvi je univerzitet koji je ponudio stepen ili
rang obuke za učenje na daljinu, zasnovan na njegovom spoljašnjem
programu. Drugi pionir u institucionalizovanju ovog vida edukacije bio
je Univerzitet u Južnoj Africi, koji je uveo Correspondence Education
kurseve pre 1946. godine. Najveći Distance Education univerzitet u
Velikoj Britaniji, Open University, postoji od 1969. godine. U Nemačkoj
je sličan otvoren 1974. godine, Fern Universitat u Hagenu.
Širom
sveta danas postoji više od 90 institucija, najčešće pod nazivom Open
University, na engleskom ili u prevodu na lokalni jezika a po uzoru na
davno nastali Otvoreni Univezitet u Engleskoj, koji primarno ističu
značaj učenja na daljinu.
|
| |
KADA JE I GDE UČENJE NA DALJINU DOBILO INSTITUCIONALNO PRIZNATI STATUS?
Univerzitet
u Londonu, 1859. godine, prvi je univerzitet koji je ponudio stepen ili
rang obuke za učenje na daljinu, zasnovan na njegovom spoljašnjem
programu. Drugi pionir u institucionalizovanju ovog vida edukacije bio
je Univerzitet u Južnoj Africi, koji je uveo Correspondence Education
kurseve pre 1946. godine. Najveći Distance Education univerzitet u
Velikoj Britaniji, Open University, postoji od 1969. godine. U Nemačkoj
je sličan otvoren 1974. godine, Fern Universitat u Hagenu.
Korisni linkovi:
|
|
|
|